Po svim saznanjima, dosta je ljudi u Registru koji uopće nemaju veze ni s Domovinskim ratom, a kamoli s braniteljima. To je ono najinicijalnije što mi moramo raščistiti i što moramo staviti pred hrvatsku javnost da se točno vidi tko je unutra, a tko ne zaslužuje i još uživa braniteljska prava, jer time su narušeni integritet i Domovinskog rata i hrvatskog branitelja i hrvatskog domoljuba
Otkako je prije nešto više od mjesec dana na Facebooku pokrenuta inicijativa "Podržite objavu registra branitelja", njoj se priključilo više od devet tisuća građana iz čitave Hrvatske. 

Pritom je, svakako, posebna zanimljivost da je upravo Zadar grad iz kojeg je došlo najviše potpore ovoj inicijativi koja svoj rad namjerava nastaviti i izvan interneta, u stvarnom životu, pokretanjem peticije. Jedan od voditelja ove inicijative na zadarskom području je Jurica Raić, umirovljeni časnik i predsjednik Udruge branitelja veterana Vojne policije Domovinskog rata.

Facebook trenutačno broji 9.009 članova

-Kao prvo, već se godinama među braniteljskom populacijom traži i spominje mogućnost da se obznani Registar branitelja i da se točno vidi. Zanima nas to, jer je nemoguće da je bio toliki broj branitelja. Moguće je da je kroz rat 1991. - 1995. prošao određeni broj ljudi, ali ova brojka od 510.000 nije moguća, jer bi mi tada bili na Crnom moru, prošetali se jugoistočnom Europom. Do ovoga trenutka našoj se grupi na Facebooku, koju je pokrenuo gospodin Ante Jurić, pridružilo 9.009 članova, što je očiti dokaz da ljude tišti pitanje Registra, kaže Raić koji najavljuje daljnje korake u ovoj inicijativi.

- Tražit ćemo dalje putem peticije i predat ćemo rezultate nadležnima i da se krene u izmjene tog zakona o "zaštiti" i da se konačno objavi taj famozni Registar branitelja, da se točno zna tko je bio u borbenom, tko je bio u neborbenom sektoru, to želimo znati. Mi ne želimo izbaciti te ljude van. Oni koji su bili po uredima, koji su bili u logistici, koji nisu bili na prvoj crti, oni su isto zaslužni za naše uspjehe. Poznato je da iza jednog vojnika radi dvanaest logističara. Ne možeš ljudima oduzeti njihove zasluge, ali ih ne možeš ni nagraditi za nešto što nisu zaslužili, ističe Raić te nastavlja:

- Po svim saznanjima, mnogo je ljudi u Registru koji uopće nemaju veze ni s Domovinskim ratom, a kamoli s braniteljima. To je ono najinicijalnije što mi moramo raščistiti i što moramo staviti pred hrvatsku javnost da se točno vidi tko je unutra, a tko ne zaslužuje i još uživa braniteljska prava, jer time su narušeni integritet i Domovinskog rata i hrvatskog branitelja i hrvatskog domoljuba. Ne zaboravimo da se zbog socijalne situacije i socijalne slike ubilo 1870 branitelja. Zašto se ubilo? Pitam hrvatsku državu zašto je dopustila da se ubiju njeni najbolji sinovi?

Bačeni smo na marginu svih događanja

O tome kako je uopće moglo doći do nastanka ovakvog Registra branitelja, Jurica Raić drži odgovornom politiku koja je u tome vidjela neke svoje ciljeve, između ostaloga i da se branitelji kao bitna sastavnica hrvatskog društva gurnu na rub tog istog društva.

- Može biti da je politika to odradila da se Domovinski rat, hrvatski branitelji i hrvatski domoljubi kriminaliziraju i sotoniziraju, kao što i jesmo. Bačeni smo na marginu svih događanja. Danas samo slušamo: hrvatski branitelj opljačkao, hrvatski branitelj silovao - veliki masni naslovi. A kad se hrvatski branitelj ubije, iz bilo kojeg razloga, onda je to naslov jedva uočljiv u dnevnom tisku, ustvrdio je Raić koji je uvjeren da takve pojave mogu imati samo jedan razlog:
Trebali bismo biti korektiv vlasti

- Homogenizirani hrvatski branitelji, kada bi svi bili ujedinjeni, mi bismo bili opasnost i korektiv za svaku vlast. A to ni jednoj Vladi dosad nije odgovaralo i ne će joj odgovarati. Jer mi, pogotovo dragovoljci, imamo što reći. Mi smo stvarali ovu državu svojom krvlju, znojem i suzama, mi smo je takoreći porodili i dali joj prve korake. Hrvatski branitelj je svoja leđa stavio i mučio se četiri godine u svim mogućim i nemogućim uvjetima i onim ekstremnim, kao što je Velebit, kao što je dubrovačko zaleđe, gdje su se borbene aktivnosti vodile na plus četrdeset i tako oslobađao jug Hrvatske, kaže Raić pitajući se, također zašto nema medalje za akciju Maslenica i dubrovačko ratište, uvjeren da je i to dio jedne politike koja je usmjerena na razbijanje braniteljskog korpusa. Kako bi objava Registra branitelja mogla to promijeniti?

- Kada jednoga dana, ako uspijemo, Registar iziđe na vidjelo i otkrije se da određeni broj nema prava biti tu, onda neka izvoli država pokrenuti postupak protiv tih ljudi. Kako su se uopće našli tamo? Po čijoj zapovjednoj odgovornosti? Kolike godine su uživali prava hrvatskih branitelja i neka se pokrene postupak. To mi želimo.

Čin na prvoj crti

- Ja se nemam zašto bojati. Imam svoj čin, a ukaz o činu je pročitan na prvoj crti između tenkovskih granata. To je malo časnika doživjelo. To je bilo 7. veljače 1993. Krpicu od čina i ukaz sam stavio u džep i za deset minuta dobio zadaću, otišao i skoro poginuo. Ljudski mozak sam skidao s ramena, priča Raić.

I civili imaju PTSP

- Zašto se, unazad dvije godine, dopustio ovoliki broj oboljelih od PTSP? Zbog čega? Pa i ja imam PTSP. Ali ima ga i moja supruga koja je sve vrijeme rata bila u Zadru. I koliki još broj civila ima PTSP. Po mom mišljenju to nije bolest, to je stanje, to je posttraumatski poremećaj. I druge države, Izrael, SAD, i oni imaju tu situaciju, ali su zbrinuli svoje ljude, a nisu dopustili da se 1870 njih ubije.

Zadarski list 

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Komentari (1)

1  dobar, :: 24-02-2010 15:55 Pravo razmišljanje na pravi način.Svi civili iz bilo kojeg Hrvatskog grada ili sela koji su se tamo nalazili za vrijeme granatiranja i pucanja imaju PTSP jer i oni su proživljavali traume koje eksplozije nose sa sobom.A vojska nosi i neke dodatne ali sve su to PTSP-i. neprikladno?